Često pričamo o onome što nas ljuti, rastužuje, o lošim vijestima kojima smo svakodnevno zatrpani. Pa se čovjek s pravom pita gdje je nestao čovjek? Nije nestao. Samo ga rijetko spominjemo. Mi smo ga jučer sreli. Zove se Julian. Tri godine je volontirao u Udruzi slijepih Zadarske županije. Tiho, bez puno riječi. A jučer je za 6 naših članova i njihove pratnje organizirao nešto što se ne zaboravlja - poludnevni izlet na otok Ošljak.
Za većinu naših članova to je bio prvi susret s Ošljakom i otokom Ugljanom. U Batalaži u Kalima dočekao nas je Srdela Fish Snack, šarmantni obiteljski riblji restoran. Vrhunska hrana i usluga za svaku pohvalu. Naš skiper Julian nije bio samo skiper. Bio je vodič, pripovjedač i prijatelj. Ispričao nam je kako je Ošljak, znan i kao Lazaret, nekoć bio utočište oboljelima od kuge o kojima su brinule benediktinke, a danas je najmanji naseljeni otok u Hrvatskoj. Ispričao nam je i legendu o piratima s Cresa koji su se na njemu zaustavili i ostali.
Bilo je puno smijeha, emocija i avanture u jednom nedjeljnom jutru. Ali ono što ćemo najviše pamtiti nije riba, ni more, ni legenda. Pamtit ćemo osjećaj da je netko odlučio pokloniti svoje vrijeme, svoj brod i svoje srce samo da bi drugi bili sretni. Julian je dokaz da dobrota još uvijek plovi među nama. Samo joj trebamo dati više medijskog prostora.
Hvala ti, Juliane, od srca i i hvala restoranu "Srdela" u Kalima jer su nam omogućili lijepe trenutke na izletu te su u potpunosti preuzeli sav trošak izleta na sebe. Hvala u ime svih članova Udruge slijepih Zadarske županije. A sad Vas pitamo - ima li još Julijana među nama? Kakvo je vaše iskustvo dobrote? Podijelite svoju priču u komentarima. Neka se dobre vijesti šire dalje.
Napisala: Severina Di Palucia
